Još malo i četvrt stoljeća priznanja
“Nagodinu u ovo doba uslijedit će četvrt stoljeća od međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, odnosno veliki jubilej jedne male i lijepe države na ovome području koja ima enormno geopolitičko značenje na prostorima ovog dijela Europe. Pitanje je samo jesmo li svi kao političari i kao građani izvukli pouke iz prošlosti? Može li radikalizacija određenih političkih tema doprinijeti razvoju gospodarstva i boljitku ovog dijela Hrvatske, kako to određene političke grupacije zagovaraju, ili su to ipak znanje, radna mjesta, projekti i zajednička suradnja?” – istaknuo je saborski zastupnik i gradski vijećnik mr.sc. Damir Rimac, dipl.ing. iz Vinkovaca.
Iznimno je važno naglasiti i ukazati da je ovaj dio Republike Hrvatske na samome začelju kada se promatra kompletan teritorij, nažalost već 24 godine i ukoliko se hitno ne poduzmu određene radikalne promjene stanje se skoro neće promijeniti na bolje i ljudi će i dalje odlaziti “trbuhom za kruhom” izvan Hrvatske. Postupak mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, odnosno proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak RH započeo je prije ravno 20 godina (15.01.1996. donošenjem Rezolucije 1037 od strane Vijeća sigurnosti UN-a), uspostavom posebne Prijelazne uprave UN-a u istočnoj Slavoniji – UNTAES (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia), čiji je mandat završio prije 18 godina, na isti dan (15.01.1998.).
Za vrijeme trajanja UNTAES-a održali su se na ovim područjima i prvi lokalni izbori 13.04.1997. godine (simbolično na dan oslobođenja Vinkovaca i Vukovara prije 52. godine i probijanja Srijemskoga fronta, slučajno ili ne treba procijeniti, ali osobno ne vjerujem da bi državnik poput Franje Tuđmana radio takve propuste). Međunarodna diplomatska aktivnost koja je poduzimala širok spektar aktivnosti ranih 90-tih godina dovela je do međunarodnog priznanja RH od strane, prije svega tadašnjih 12 članica Ekonomske zajednice (EZ), a nakon toga i svih ostalih država (do 31.12.1995. RH je priznalo 124 države), nakon čega je uslijedila uspostava diplomatsko-konzularnih predstavništva širom svijeta. Zanimljivo je kako ima još zemalja koje Hrvatsku nisu priznale ni dan danas. Među njih 16 su Bahami, Burundi, Butan, Džibuti, Kiribati, Svazi, Južni Sudan, Tonga, Liberija, Maršalovi otoci, Niger, Ruanda, Somalija, Srednjoafrička Republika, Sveti Kristofor i Nevis, te Tuvalu.
Poguban i prije svega grozan rat koji je vođen na ovim prostorima, isključivo zbog teritorijalnih pretenzija bivše Jugoslavije na čelu sa srpskim rukovodstvom (odnosno Srbije), doveo je do okupacije četvrtine državnog teritorija RH na kojem je prije tog rata živjelo oko 500.000 ljudi, do ogromnog broja poginulih, nasilno odvedenih i nestalih osoba koji se brojao u tisućama i do stotina tisuća ljudi koje su prognane i raseljene. Materijalne štete nakon toga bezumnog rata procjenjivane su u milijardama američkih dolara i time su postavljeni „dobri temelji“ za „razvoj“ ovog djela Republike koji su vrlo spretno iskoristili pojedinci i političke grupacije koje su i danas vrlo utjecajni prije svega u Vukovarsko-srijemskoj županiji, samim time što su na vlasti. Ove godine se puni i nekoliko vrlo bitnih obljetnica. Prije svega 20. obljetnica međusobnog priznanja RH i SR Jugoslavije (23.08.1996.) i 20. obljetnica uspostave međusobnih diplomatskih odnosa (09.09.1996.), naravno sve nakon sklapanja Sporazuma o normalizaciji odnosa pa isticanje sljedećeg ima itekako veliku političku važnost. Naime, radikalizacija i nametanje tema „o ustašama i četnicima“ i dandanas su vrlo aktualne i iznimno aktivne, a razvoja ovog prostora nema, uz napomenu kako je u Vukovarsko-srijemskoj županiji aktivna suradnja HDZ i domoljubne koalicije s predstavnicima SDSS-a punih 19 godina, a možda i više (ne može biti interesantnije za različite komentatore).
Ove godine trebalo bi obilježiti i 20. obljetnicu potpisanog Sporazuma o završetku razvojačenja hrvatskog Podunavlja (27.06.1996. u vukovarskoj vojarni) nakon čega je nadzor nad svim vojnim objektima tog područja preuzela prijelazna uprava UN-a. Prije 20 godina započela je s djelovanjem i prijelazna policija, a u jesen prije 20 godina tijekom ekshumacije masovne grobnice na Ovčari pronađeni su posmrtni ostatci 200 žrtava, hrvatskih branitelja i civila koji su odvedeni iz vukovarske bolnice i ubijeni nakon okupacije grada. Kada se već spominju obljetnice, pogotovo one jubilarne – dvadesete – svakako se ne smije zaboraviti obilježavanje dolaska i obilaska groblja u mjestima pod prijelaznom upravom UN-a više tisuća hrvatskih prognanika po prvi puta nakon odlaska u progonstvo na blagdan Svih svetih (01.11.1996). Poseban dio 20. obljetnice je i dolazak predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana u Vukovar po prvi puta od okupacije hrvatskog Podunavlja (03.12.1996.). Politički događaj koji je možda i važniji od njegova dolaska „Vlakom mira“ u Vukovar u ljeto 1997. godine.
„Kao svojevrsna uvertira 25. obljetnici međunarodnog priznanja RH, prošle godine je bila 25. obljetnica sadašnjeg oblika i izgleda zastave kao jednog od bitnih državnih simbola Republike Hrvatske (službeno usvojen 21.12.1990.), koji se od tada nisu mijenjali i iskreno se nadam da ni neće“ – naglasio je Rimac.
Štetnost osvajačkog rata koji se vodio na ovim prostorima od strane Srbije i obrambenog rata koji je vodila Hrvatska vidljiv je na svakom koraku u Vinkovcima, Vukovaru, Iloku i svim jedinicama lokalne samouprave na području Vukovarsko-srijemske županije i 25 godina kasnije, stoga se samo od sebe nameće pitanje kome treba radikalizacija političkih pitanja i aktualizacija manje važnih tema od onih tema koje mogu utjecati na razvoj ovih prostora? Možda pravi odgovor leži u činjenici da je gotovo punih 25 godina samo jedna politička grupacija na čelu ove županije …
